srijeda, 16.09.2009.
Everything Counts
Neznam zapravo što mi je.
Idem pisati blog i suze mi dođu na oči i napišem glog, neka jebena biljka.
Ali nije ni pitanje gloga.
Nešto je. Smijem se i zabavljam se, bar tako mislim.
Valjda sama sebe uvjeravam da sam happy.
"I tko je tu lud?" pita mene jedna osoba iz razreda nakon sto sam iskapila pola litre orahovca s mlijekom za vrijeme nastave.
Da baš, tko je lud? 
To me sad podsjeća na činjenicu da ni sama sebe neznam.
ANALiziram se. Zvuči gadljivo.
Moram se otići prošetat, malo dalje od civilizacije po mogućnosti, da se izderem i isplačem i izmlatim samu sebe. 
Glupo, jako, jako glupo.
Napisala sam pjesmu ali sam ljena otići po nju u sobu. Sve je jasno u njoj. Ipak mislim da nije stvar ljenosti nego činjenice da se bojim da ne dođe do neželjenih reakcija. Iako je to neizbježno.
Nemogu, nemogu i nemogu...
Hoću reći ali mi baš i ne idu riječi. Pa mislim da bi trebalo biti jasno, samo ne onima kojima bi trebalo biti, da i ne ciljam na jednu određenu osobu. Fuck, fuck, fuck!!!
Mene treba čuvati od same sebe... Ah, ili od tuđih mišljenja, bilo kakve naravi.
Loše podnosim istinu ali je tako slatko izgovaram kad je u moju korist. Postoji li zapravo dijagnoza za to?
Ako ne trebala bi.
Mislim da je pametno da se pokupim i nastavim piti. Još jedan znak da mi je ili predobro ili (što je sigurno u ovom slučaju) jebeno pre-u-kurcu...
Idem popiti tabletu da si smirim želudac pa ću vidjet kako djeluje uz pivu. Moje fizičko stanje odgovara psihičkom, samo što nedostaje proliv.
Ciao-Ciao Darling...
četvrtak, 03.09.2009.
All the way down
...where you will not disturb anyone.
Lažljivi gade. Koristoljubljivo, arogantno govno.
Da ja mislim samo na sebe, ja??? To nije nikad bilo tako niti će biti.
Sjeti se malo. Zvao bi me na kavu i nisi imao za platiti. Rađe bi dala tebi novac nego sama sebi platila.
Sjeti se malo kad si plakao onu večer na vodovodu tko je bio uz tebe. Ne tvoji sad tako prezanimljivi prijatelji nego ja.
Da ti mene mrziš. Pa boli me kurac. Mrzi me.
Jer tvoje mišljenje meni više ne znači ništa. Tvoje laži iza kojih se skrivaš i sva ta gluma i neizmjerni bezobrazluk.
Ostat ces u ovom gradu. Propalica sa prizemnim poslom, u nezavidnom položaju u svakom slučaju.
I sad možeš misliti da si faca. Ne mogu reći da nisam pogrješila. Da, ubiti zajebala sam osobu kojoj je bilo stalo do mene da bi imala bar par dana zabave i sad vidim koliko sam se zajebala. Zajebala sam jer sam vjerovala u prazna obećanja i slatke rječi koje, sad vidim, ništa ne znače.
Neka ti bude, ali bar znam da si tolko nizak da mi nemaš muda to reći u facu.
I da znaš, jebeni si papučar.
=P
Sretno ti bilo...ILI NE....
utorak, 21.07.2009.
Nightmare Performance
Ovo je mjesto na kojem ću se izražavati na sve moguće načine. Ovaj će put biti malo osobniji. Jednostavniji za razumjeti ako me znate, ili možda ipak ne. Sigurna sam da će jednoj, meni bliskoj osobi biti potpuno jasan. Nadam se da se nitko neće naći uvrjeđenim mojim postovima jer ovaj put ja ću pisati kako je, odnosno kako ja doživljavam sve i svakoga oko sebe, kako se ja osjećam u svojim trenutcima slabosti na realne ili manje realne pojave.
